SKICA TERENA

Skica terena je jednostavan crtez nekog terena crtan rukom u pribliznom mjerilu. Crta se bez pomagala, “prostom rukom”.

Promjer skice je u pravilu 20 cm (zato što se najcešce crta na A4 formatu papira). Ovisno o širini terena koji crtamo (promjer zemljišta od 100 do 500 m) koristimo mjerila od 1:500 do 1:2500 (što propisuje organizator takmicenja ili onaj ko nam zadaje crtanje skice).

Skica terena se crta kao tlocrt i mora sadrzavati sve vaznije objekte na terenu koje vidimo iz stajne tocke. Crtamo je iz jedne tacke ne pomjerajuci se, tako da dijelove koje ne vidimo ne crtamo. Objekte koje crtamo (zgrade, komunikacije, vodene tokove, izohipse i sl.) na skici oznacavamo topografskim znacima. Kod crtanja skice dozvoljeno je korištenje kompasa za odredivanje sjevera i nekoliko vaznijih azimuta, ali se udaljenosti odreduju priblizno.

Kod ucrtavanja izohipsi (linija koja povezuje tacke iste nadmorske visine) osnovna visina nam je ona na kojoj se nalazi veci dio terena koji crtamo, a od te visine crtamo izohipse u plus i minus.

Sve objekte koje ucrtavamo u skici moramo navesti u legendi. Osim legende skica mora još sadrzavati naslov rada, ime i startni broj ekipe (i ko je crtao), pravac sjevera, razmjer (mjerilo), te ako zelimo mozemo dodati i naziv takmicenja, datum, potpis i slicne detalje.
Središte kruga (koji se boduje) je naša stajna tocka. Nakon ucrtanog kruga odredimo vaznije objekte po kojima cemo se ravnati. Ne moramo crtati skicu u krugu, ali objekti koje ucrtamo izvan zadanog radijusa nece biti bodovani. Ucrtamo prvo vece i vidljivije objekte sa kojih smo izmjerili azimute. Ppozeljno je da nam skica bude orijentirana tako da je pravac sjevera na gornjoj strani papira, ali nije obavezno.

Ako nam je zgodnije orijentirati skicu tako da neke vece i vaznije linije (saobracajnice, vodeni tokovi, rub šume i sl.) crtamo tako da smo okrenuti u njihovom smijeru, mozemo slobodno to uraditi, ali moramo paziti da i pravac sjevera bude tacno ucrtan.
Kada smo ucrtali vaznije objekte crtamo sitnije detalje. Ne smijemo pretjerivati u detaljima kako bi skica bila prepoznatljiva.

Sljedeca faza je ucrtavanje izohipsi te oznacavanje njihovih vrijednosti.

Zadnja faza samog crtanja skice je uljepšavanje (brisanje suvišnih dijelova, bojenje i sl.).
Zatim popunjavamo vanjske elemente skice. To znaci da crtamo legendu u koju unosimo sve znake koje smo koristili u skici te uz njih pišemo njihovo znacenje. Ako nemamo topografski znak za neki objekt koji smo crtali – sami izmislimo znak, ali ga moramo obavezno upisati u legendu.

Osim legende ucrtavamo još pravac sjevera, te ispisujemo razmjer, ime i startni broj ekipe, naziv rada, ekvidistanciju i sl.

Kod skice crtamo samo ono što vidimo sa svoj stajne tocke. Ako nam, primjerice, neka kuca zaklanja vidno polje, ucrtat cemo priblizno tlocrt kuce, a ono iza kuce necemo crtati. Azimute koje smo mjerili, na skici povucemo do kruznice i tu im ispišemo vrijednost. Takoder i vrijednosti izohipsi, ako završavaju na kruznici, mozemo ispisati na kraju izohipsi.

Izohipse iscrtavamo “od oka”. Kod bojenja – nastojimo koristiti one boje kojima se i inace neki objekti oznacavaju na karti (vode plavo, šume zeleno i sl.). Bitno je još napomenuti da se više boduje tacnost i broj ucrtanih objekata, a manje urednost.

Bez bodova se ostaje ako nemamo ucrtano barem 50% objekata, ime i redni broj ekipe, legendu i pravac sjevera.

Skica pod uglom

Princip samog crtanja skice pod uglom isti je kao i kod skice terena.
Razlika je u tome što kod skice pod uglom imamo 2 azimuta (lijevi i desni) izmedu kojih crtamo skicu. Ovdje ne crtamo kruznicu nego ucrtavamo lijevi i desni azimut od svoje stojne tocke.

Stajnu tocku ucrtavamo na dnu stranice tako da nam skica bude smještena na vecem dijelu papira. Kada smo ucrtali stajnu tocku i iz nje izvukli lijevi i desni (manji i veci) azimut, ucrtavamo objekte.

Objekte crtamo po istim pravilima kao i kod skice terena. To znaci da prvo crtamo vece objekte, a zatim manje objekte, povlacimo izohipse, te je na kraju estetski dotjeramo.
Vrijednost veceg i manjeg azimuta obavezno ispišemo, te dodamo i ostale elemente koji su obavezni i kod skice terena (ime i startni broj ekipe, naziv rada, legendu, ekvidistanciju (visinska razlika izmedu izohipsi), mjerilo (razmjer), pravac sjevera i sl.).

Kod skice pod uglom, zbog velicine samog crteza, razmjeri su od 1:500 do 1:3000. To znaci da crtamo udaljenosti od 100 do 600 m.

Kod objašnjavanja skice pod uglom bitno je da je radimo poslije skice terena. Tako cemo samo ukratko objasniti koja je bitna razlika, odnosno da je to skica zadana s 2 azimuta i da u pravilu veceg mjerila od skice terena. Ostali elementi su isti za obje skice.

SKICA KS (kontrolne stanice)

Veoma su velike razlike izmedu skice i krokija ali smo ih mi u našoj izvidackoj praksi toliko suzili da nam jedinu bitnu razliku predstavlja ucrtavanje i upisivanje azimuta na skicu.
Skica terena u topografiji predstavlja jednostavan i pregledan crtez odredene staze ili terena, izraden slobodnom rukom u pribliznoj razmjeri, sa oznacavanjem sjevera i topografskim elementima uz upotrebu busole, a bez topografskig pribora.

To znaci objekti i površine ne moraju biti potpuno precizno ucrtani, ali zato se na skicu moraju upisati tacni azimuti i priblizne udaljenosti, odnosno na odredenu stajnu tacku. Skica ne pruza sve detalje, te sluzi kao dopuna odredenog izvještaja.

Skica bi dakle trebala da predstavi veci dio terena, u precniku od 100 do 1000 m i to tako da se ucrtava samo ono što se sa jedne stajne tacke moze vidjeti.

OCJENJIVANJE I BODOVANJE

Po ovom objašnjenju vrlo je lahko nacrtati bilo koju skicu terena ali mi izvidaci znamo da to nije istina. Da li ste ikada na orjentacionom takmicenju pokušali nacrtati skicu terena bez upotrebe topografskog pribora.

Ako jeste sjetite se koliko je vaša skica bodova dobila. U principu ocjenjivanje skice KS bi trebalo biti sistemom uporedivanja a ne poklapanja.

Ono što ne vidimo sa izabrane stajne tacke pokušat cemo da naslutimo ili odgonetnemo zahvaljujuci okolnim objektima i našem daru zapazanja. Tek u najgorem slucaju dio terena koji ne vidimo na papiru cemo ostaviti bijelim.

Ovako shvacena skica zahtjeva stajnu tacku koja “dominira” predjelom i tada ono (propozicijama predvideno) upisavanjem azimuta i daljina ima smisla. Dakle ovakva skica trazi sitniju razmjeru od 1:1000 do 1:5000.

KAKO SE RADI… (1. NACIN)

Izabrati, ako vec nije zadatkom odredena, stajnu tacku.
Dobro osmotriti teren i odluciti se za 4 – 5 najvaznijih objekata – orjentira.

Izabrani objekti treba da budu ravnomjerno rasporedeni po vidnom djelu terena (u zadanom precniku ili na zadanoj udaljenosti)

Izmjeriti azimute na izabrane orjentire i odrediti priblizno rastojanje izmedu svakog orjentira i stajne tacke.

Ucrtati orjentire na skicu – na osnovu izmjerenih azimuta i priblizno odredenih odstojanja
Odrediti polozaj komunikacija u odnosu na izabrane orijentire

Odrediti polozaj vodenih tokova u odnosu na izabrane orijentire i komunikacije i to sve ucrtati vodeci racuna o uzajamnim odnosima

Osmotriti i ucrtati raspored elektricnih vodova i pravca njihovog pruzanja
Dobro osmotriti konfiguraciju terena. Uociti (ako ih ima) usjeke i nasipe nastale radom ljudi ili vodene snage i ucrtati ih.

Uociti sve tacke koje su na “istoj izohipsi” na kojoj je zadana stajna tacka i ucrtati odgovarajuce tacke na skicu i povezati ih u nultu izohipsu.

Na isti nacin uocavati tacke koje su za zadanu ekvidistanciju nize odnosno više od vec ucrtane izohipse, ucrtavati ih u skicu povezati u nove izohipse

Na kraju na crtez upistati vrijednost azimuta i daljina do odredenih orijentira, objašnjenja korištenih znakova (legendu), smjer komunikacija (kuda vode) i vodenih tokova, naslov rada, naziv takmicenja, datum, startni broj, napisati koordinate KS (ako je moguce), završiti okvir, i provjeriti da li je ucrtan sjever, razmjer, vrijednost ekvidistancije i potpisati se.

KAKO SE RADI… ( 2. NACIN)

Ako je kojim slucajem stajna tacka odredena izmedu samih objekata (što je najcešci slucaj), znaci da ne dominira predjelom (terena) princip rada je nešto lakši jer se mozemo prilikom mjerenja odstojanja od stajne tacke i orijenitra ili mjerenjem odstojanja od objekta do objekta koristiti metarskom trakom odnosno korakom (s tim da ovo prethodno moramo uvjezabati) ili drugim prirucnim sredstvima.

Princip izrade skice kontrolne stanice se razlikuje od prethodno opisanog samo što je precnik ovakve skice nešto manji (obicno 100 m). Objekte koji se ne vide sa stajne tacke (nemoguce ih odrediti azimutom) izmjeriti odstojanje od stajne tacke. U skicu KS ucrtavamo ih tako što vršimo odmjeravanja od vec izmjerenih objekata.

Ramiz Mujkanovic