TOPOGRAFIJA

RAD S BUSOLOM – DRUGI DIO

busola1

Stvari su pocele da se odvijaju nabolje. Izvidaci Odreda “Vodopadi” su napokon pronašli svoj krov nad glavom – i to u okrilju orahovicke škole.
E sada predstoji tezi dio posla.
Na potezu su nacelnici i vodnici, stariji izvidaci – prionuti sa pripremom topografskih tema za naše zimske izvidacke sastanke.

Prvo se okupiti oko kompjutora i još jednom pregledati sve teme objavljene na našem izvidackom fejsbuku…
Zatim pripremiti materijale za sastanak, nauciti… isprintati, kopirati…
Bez dobre pripreme nema posla ni napretka…
U ruku busolu, topografsku kartu, suhe olovke, gumice, linijare, uglomjere, papir formata A4…
I mozemo poceti sa našom sljedecom temom:

UPOTREBA BUSOLE
Odredivanje strana svijeta (sl. 4) vrši se na taj nacin što se busola najprije dovede u osnovi polozaj, i u produzenju nišanske linije pronade neki predmet (objekt) na zemljištu, cime je oznacen pravac sjevera.

Orijentiranje karte (sl. 5) vrši se na sljedeci nacin: karta se najprije raširi na ravnu i priblizno horizontalnu površinu. Zatim se poklopac busole podigne i okretanjem kutije podjeljak »0« (uglomjerne skale za hiljadite) dovede prema indeks-crtici, nakon cega se busola postavi na kartu, tako da ivica osnove busole bude poravnata sa istocnom stranom okvira karte. Na kraju se karta zajedno sa busolom okrece sve dok se busola ne dovede u osnovni polozaj – dok sjeverni krak magnetne igle ne poklopi sa trokuticem na stepenici, koji oznacava sjever.

Odredivanje azimuta na zemljištu (sl. 6) vrši se na ovaj nacin:
— poklopac busole postavi se pod uglom oko 60 stepeni (prema osnovi busole);
— busola se uzima u lijevu ruku tako da palac bude s lijeve strane ispusta, a kaziprst i srednji prst na prednjoj strani osnove;
— nanišani se na tacku (predmet, objekt, cilj) ciji se azimut mjeri;
— zadrzavajuci isti polozaj busole, kutija se palcem lijeve ruke okrece sve dok sjeverni krak magnetne igle ne poklopi sa trokuticem na stepenici (pri cemu se koristi ogledalo), nakon cega se busola spušta i procita vrijednost azimuta.
— Dakle da rezimiramo, Ako zelimo izmjeriti azimut nekog objekta na terenu, postupak je sljedeci. Otvoreni kompas drzimo u visini ociju na udaljenosti 30-40 cm. Naciljamo preko vizira (zareza ili proreza na poklopcu) objekt s kojeg zelimo izmjeriti azimut. Palcem okrecemo limb dok se ne poklopi sjeverna strana magnetske igle s trokuticem na limbu. Nakon toga na tijelu kompasa ocitamo vrijednost azimuta u stupnjevima ili hiljaditima. Treba obratiti paznju da kompas bude u vodoravnom polozaju, odnosno da ga u ruci ne zakrenemo, te da u blizini nema dalekovoda, metala i sl.).
Odredivanje azimuta po karti (sl. 7) vrši se na sljedeci nacin: Prvo se na karti pravom linijom spoje stajna tacka i tacka (objekt, predmet, cilj) za koju treba da se izmjeri azimut, pa se uz povucenu liniju postavi jedna od bocnih ivica osovine busole, tako da poklopac bude okrenut’ prema tacki za koju se mjeri azimut. Zatim se, zadrzavajuci isti polozaj busole na karti, kutija (limb) okrece sve dok se linija na dnu kutije (limba) ne dovede u polozaj paralelan sa istocnom ili zapadnom stranom okvira karte, posle cega se prema indeksu-crtici procita azimut.
Za odredivanje magnetnog azimuta po karti, poslije spajanja tacaka pravom linijom, kartu treba najprije orijentirati, a zatim busolu postaviti kao i u prethodnom slucaju. Nakon toga se (okretanjem kutije, odnosno limba) sjeverni krak magnetne igle dovodi prema trokutu na stepenici, pa se procita vrijednost azimuta kao i u prethodnom slucaju.

Ramiz Mujkanovic

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *