SKICA DIJELA PUTA

Skica dijela puta je crtez terena i objekata na terenu kroz koji je patrola izvidaca prošla, raden istim pomagalima i elementima kao i skica terena. Skica dijela puta moze se raditi na više nacina a najcešca su dva:

a) “Skidanjem sa karte”, ili uopšte uz pomoc karte (cešce se upotrebljava).
b) Bez pomoci karte “mjerenjem” uglova i daljina.

Nacina za crtanje skice dijela puta je mnogo, a mi cem vam objasniti vjerovatno najtezi i najduzi nacin ali u isto vrijeme i najtacniji nacin, a to je konbinacija ova dva gore navedena. Prije samog crtanja potrebno je izvršiti neke pripreme koje se sastoje u slijedecem.

MREŽA

Veoma je vazno na takmicenju obavezno traziti od clana takmicarske komisije koji vam je ucrtao kontrolne stanice – da one koje su vezane sa skicu dijela puta ponovno tacno ubodom tanke olovke oznaci na karti.
Izvidac koji crta rad uzima pribor za rad i kartu, i kroz kontrolne stanice povlaci linije odnosno spaja ih azimutima (nakon što je prethodno kroz kontrolne stanice na karti povukao paralele sa magnetnim sjeverom). Zatim odreduje azimute i duzine izmedu pojedinih kontrolnih stanica.
Na topografskoj karti 1:50.000, moze postojati put izmedu kontrolnih stanica, ali i ne mora. Pocinjemo ucrtavati na kartu mrezu kvadranata paralelnu vec postojecoj, ali mnogo manju. Recimo velicine kvadranata ce biti 4 x 4 mm (ili u prirodi 200 x 200 m). Kada smo iscrtali mrezu kvadranata koja je pokrila sve tri kontrolne stanice prelazimo na papir.

RAD NA PAPIRU

Na papiru takoder iscrtavamo mrezu kvadranata (paralelnu rubovima papira), ali ovaj put u zadanoj razmjeri (recimo 1:5.000 u ovoj razmjeri 200 x 200 m iz prirode ce biti 40 x 40 mm na crtezu). Kada smo iscrtali obje mreze (na karti i papiru) numerišemo kvadrante brojevima vodoravno i uspravno. Ova numeracija unosi se zbog lakšeg snalazenja u prilikom prebacivanja podataka sa karte na papir (Numeracija je stvar izbora, recimo: a,b,c,d… ili 1,2,3,4…).
Prvo šta ucrtavamo sa karte je polozaj kontrolnih stanica sluzeci se mrezom kvadranata, potom ovo provjeravamo vec odredenim duzinama i azimutima da li smo ih tacno ucrtali. U ovom dijelu posla, ako smo uvjezbani, ne bi trebalo doci do odstupanja crteza od karte.

UNOŠENJE PUTA

Ovaj dio posla radi se u dva dijela. Prvi dio se odnosi na vec postojeci put na karti koji obicnim sistemom uvecavanja prenosimo na papir. Ukoliko na karti ne postoji put, moramo ga direktno iz prirode (“mjerenjem” uglova i duzina) ucrtati na papir (inace u ovoj razmjeri vecinu stvari moramo unijeti iz prirode).
Vazna napomena: Od ranije vam je poznato da je na kartama 1:50.000, put tacno predstavljen jednom dimenzijom (duzinom), dok je širina van dimenzije. Dakle ukoliko je put na karti 1:50.000 širine 1 mm, to nipošto ne znaci da ga na papiru u razmjeri predstavljamo širinom 10 mm.
Pozeljno je puteve na crtezu predstavljati istim nacinom kao što su predstavljeni na karti.

UCRTAVANJE KOMUNIKACIJA, POVRŠINA, VODENIH TOKOVA

Prelazimo na ucrtavanje svega što se nalazi sa lijeve i desne strane puta – u pojasu 50 – 100 m. Sve puteve koji se sijeku sa našim pravcem kretanja ili idu uporedo sa njim, sva raskršca, sve objekte.
Zatim sve rijeke, potoke i kanale, zatim šume, livade, zasadene kulture itd.
Zatim infrastrukturu (nisko i visokonaponsko struju, dalekovode, trafostanice itd.)
Za sve koji nisu dovoljno izvjezbani, najbolje je prolazak putem i ucrtavanje objekata izvršiti na posebnom-pomocnom papiru, pa tek na kraju to precrtati na vec “skinutu” liniju puta.
Jer, pametan crta na pomocni papir, a brz i samouvjeren izvidac griješi…

KONFIGURACIJA TERENA

U principu “skida” se sa postojece karte, ali u izuzetnim slucajevima moze i iz prirode.
Napisati nadmorske visine kontrolnih stanica i unositi izohipse pazeci na zadanu ekvidistanciju i unijeti sve karakteristicne reljefne oblike koji postoje na terenu (vrtace, podzide, nasipe i sl.) i oznaciti ih topografskim znacima.

SREDIVANJE I BOJENJE CRTEŽA

Poslije unošenja svih podataka pocinje sredivanje crteza. Sve linije puteva po mogucnosti izvuci tankim flomasterom, sve vodene tokove plavom bojom, objekte popuniti, oznaciti kao na topografskoj karti, a sve ostale kulture i površine pokušati što više pribliziti standardnim topografskim znacima.

NE ZABORAVITE

Za sve unesene topografske oznake (bilo standardne ili uslovne) dati objašnjenje u legendi. Upisati smjer komunikacija i vodenih tokova (naziv sela, zaseoka i sl.). Na liniji azimuta izmedu kontrolnih stanica – napisati njihove vrijednosti i daljine izmedu njih.
Napisati naslov rada, naziv takmicenja, datum takmicenja, startni broj ekipe, NAPISATI koordinate kontrolnih stanica i uokviriti rad.
Na kraju još samo provjeriti da li ucrtani sjever, razmjer, vrijednost ekvidistancije i potpisati se i rad je gotov.
Svaki teren koji se crta ce nositi svoje specificnosti, ali u principu postupak rada je isti. Veoma je bitno pridrzavati se zadane razmjere kao i odnosa u prirodi.
Nije nemoguce nacrtati profil skice dijela puta, ako za to imamo vremena, a i teren nam se ucini interesantim.

“SKIDANJE” SA KARTE

1. NACIN – koordinatama

Sve tacke imaju svoje projekcije na x i y osu. Znaci svim karakteristicnim tackama na krivoj liniji (našem putu) mogu se odrediti koordinate. Postupak je slijedeci:
1. Iz svake karakteristicne tacke, na karti izvuci normale na x i y osu (isprekidane linije na maloj slici)
2. Na papiru nacrtamo x i y osu, vodeci racuna da mjesto njihovog presjeka izberemo tako da nam u toku rada kriva linija (naš put) ne “side” sa papira.
3. Udaljenosti presjeka noramala sa x i y osom uvecavamo (svaku zasebno) u zadanoj razmjeri (2, 4, 5 puta itd.)
4. Iz tako dobijenih tacaka na papiru povucemo normale (obrnuto u odnosu na malu sliku). Presjeci odgovarajucih normala su odgovarajuce karakteristicne tacke

II NACIN – projekcijama na azimut

Sa pocetka na kraj skice dijela puta moguce je povuci azimut. Svaka karakteristicna tacka ima svoju projekciju na taj azimut, i svaka projekcija ima svoju udaljenost od jedne od krajnjih tacaka azimuta.
Postupak je slijedeci:
1. Na karti povuci azimut sa pocetka na kraj krive. Taj isti azimut nacrtamo i na papiru.
2. Iz svake karakteristicne tacke na krivoj spustimo normalu na azimut. Zatim izmjerimo odstojanje presjeka normale sa azimutom od jedne od krajnjih tacaka.
3. Izmjerimo odstojanje, u zadanoj razmjeri, uvecamo, i prenesemo na papir (na pripremljen azimut).
4. Iz tacaka koje se na papiru, na pripremljenom azimutu dobiju nanošenjem duzina povucem normale.
5. Na karti izmjerimo “visine” normala, pa ih nanesemo, u odgovarajucoj razmjeri, na odgovarajuce povucene normale na papiru. I to su trazene karakteristicne tacke.

III NACIN – “mrezom”

1. Na karti se iznad krive linije, nacrta mini koordinatna mreza, na 1,2 a po potrebi i više milimetara razmaka izmedu susjednih paralela.
2. Na papiru se konstruiše ista takva mreza, ali se razmak izmedu paralela uveca za (zavisi od zadane razmjere skice dijela puta) odredeni broj puta (omjer izmedu razmjere karte i zadane razmjere skice dijela puta).
3. Svakoj tacki na karti nade se, pomocu mreze, odgovarajuca tacka na papiru.