O ODREDU

[vc_row][vc_column][vc_column_text]I RANIJE STE MOGLI PROCITATI NA STRANICAMA OVOG BLOGA KAKO SMO USPJELI POVEZATI MNOGA RATOM PREKINUT

I ranije ste mogli procitati na stranicama ovog bloga kako smo uspjeli povezati mnoga ratom prekinuta prijateljstva starih izvidackih prijatelja. Tako nam je nedavno došla jedna e mail poruka koja je glasila: “Evo slucajno sam pronašla pricu, sjecanje, gospodina Momcila Spasojevica, o tešanjskim izvidacima, gdje spominje i mog oca Ristu Petrovica. Kako sam bila vrlo malena kad je moj otac umro, htjela bih saznati, vidjeti…ili sl.neku njegovu fotografiju dobiti.” I krenula je naša potraga. Uspjeli smo povezati Lauru Kobajic iz Rijeke sa našim stalnim saradnikom Momcilom Spasojevicem iz Celinca. Kako nam je napisala Laura, “mozda Vašim malim gestom,ucinili ste , sretnim tri srca. Ja sam imala 10 godina kad je otac umro, a sestre 4 i jedna 5 godina. Nisu slijedili lijepi dani nakon njegove smrti. Ali eto tu smo , zive, zdrave i danas posebno sretne zbog spomena na nešto što smo davno potisnule”.

Uspostavljena je veza izmedu Laure i njenih sestara kao i nekadašnjih tešanjskih izvidaca. Agilnošcu Momcila Spasojevica uz pomoc njegovih izvidaca iz Tešnja, do njih su stigle neke i od sacuvanih fotografija njihovog oca. I ne samo to. Momo nam je poslao pricu koju je napisao o svom prijatelju, koju danas i objavljujemo.

PROČITAJTE VIŠE NA STRANICI OVDJE.

[/vc_column_text][vc_separator color=”green” style=”shadow” border_width=”3”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]

LJETOPIS

1957.godina

Odred je tek osnovan, broji 50 clanova podijeljenih u tri voda. Akcije i izleti su bili veoma cesti. Na njima se zivi pravim izvidackim zivotom; rad, pjesma, igra,..

1958.godina

Ovu godinu smo docekali bez ijedne uniforme. Od opreme imamo samo tri šatora i… ništa više. Ali, ipak se radi!

1959.godina

Program izvidaštva prelazi samo deset najistaknutijih clanova. Oni sacinjavaju ekipu za takmicenja u topografiji, krosu, streljaštvu, sportskim igrama i kulturno-zabavnom programu. Na celu Odreda je i dalje Bahrudin- Babe Srkalovic. Za pohvalu u ovoj godini su clanovi ADŽAMIC FEHIM I TERZIC SMAIL.

DETALJNIJE NA STRANICI OVDJE[/vc_column_text][vc_separator style=”shadow” border_width=”3”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]

IZ IZVIDACKOG LISTA “TABOR”

Prvi broj izvidackog lista “Tabor” je izašao daleke 1965. godine pod nazivom “Soko”. Ime je dobio po istoimenom vodu koji je osnovan 1963. godine, a prvi vodnik je Momcilo Spasojevic.

Godinu kasnije vod preuzima Enes Deljkic koji se istakao u radu voda, a tada je napravljeno više izleta u Teslic, Maglaj te trodnevno logorovanje na Jelahu.

U prvom broju lista “Soko” objavljeni su i neki literarni radovi kao npr.

IZVIDACI U ŠUMI
Nastala je noc… Krvavi odsjaj vatre bljeska se po stablima stoljtnih borova. Gusti mrak i jeza koja razara, obavijaju naš logor smješten u jednoj maloj udolini. Osim laganog pucketanja borovih grancica na vatri, ništa se drugo ne cuje. Lezim na ledima i gledam u lišce obasjano plamenom. Ispod mog lezaja dopire miris suhog sijena. Drug do mene nešto promrlja i okrenu se na drugu stranu. Sa vana dopire šum koraka pozarnog koji šetka oko šatora. Osjecam kako tonem u san.[/vc_column_text][vc_column_text]

IZ HISTORIJE TESANJSKIH IZVIDACA

iz izvidackog lista “TABOR” br.1 od 2.4.1966.god.

Osvojili prvo mjesto i plasirali se na Republicko takmicenje

U nedjelju, 22. maja ove godine, poveo je nacelnik tešanjskog Odreda izvidaca EKREM AJANOVIC, po deveti put ekipu našeg Odreda na Sresko orjentaciono takmicenje u Maglaj. Ekipu su sacinjavali: FEDŽAD ALICEHAJIC, HAKIJA AHMETAGIC, GORAN BARDAK, IBRAHIM MANDŽUKIC, ENES DELJKIC te rezerva AVDO HADŽIAHMETOVIC.
Zadatak je bio pronaci 6 kontrolnih stanica, donijeti izradene skice i kroki dijela puta te pismeni izvještaj. Staza je bila duga 35 km sa startom od crkve u Maglaju do vode Guševice na starom putu prema Tešnju preko sela Tunjici do dzamije u Novom Šeheru i nazad do Maglaja. Stazu je trebalo prijeci za 5,5 sati i uspjeli smo u tome. Na cilju smo docekani aplauzom.

Bili smo PRVI u muškoj konkurenciji, a u zenskoj porijecanke iz Doboja. U ukupnom plasmanu Teslic je bio prvi.

Tako smo se plasirali na Republicko takmicenje u Derventi. Bilo bi nepravedno, a ne istaci da je najviše zasluga za naš uspjeh pored svih ostalih imao FEDŽAD ALICEHAJIC[/vc_column_text][vc_separator style=”shadow” border_width=”3”][/vc_column][/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]

PEDESET GODINA TESANJSKIH IZVIDACA

Pocelo je skromno 25. maja 1957. godine kada je rahmetli Bahrudin- Babe Srkalovic poslije jednog seminara kome je prisustvovao, okupio u gradskom parku grupu omladinaca objasnio im šta su to izvidaci i koji su zadaci i ciljevi izvidacke organizacije. U osnovnoj školi formiraju se prvi vodovi kao osnovne jedinice ove organizacije. Došlo se i do prvog šatora. Bila je to velika i prava radost. Napravljeni su i prvi izleti na Kiseljak podno Crnog vrha. Pioniri i omladinci nisu više besciljno provodili vrijeme na ulici vec su odlazili u prirodu upoznavajuci se sa tajnama njene carobne ljepote. Pravljeni su izleti i u druge gradove, dakle, svijet je postajao širi, ljepši, a zivot zanimljiviji.

Na Sreskim smotrama u izvidackom višeboju naša ekipa u sastavu ADEŠ, RISTO, SOS, NECKO, AVDO i dr. nikada nisu mogli biti prvi jer nisu imali uniforme i bili su redovno drugi.

Prvih deset uniformi smo dobili tek šest godina po osnivanju Odreda 25. maja 1963. godine za Sresku smotru u Tešnju. Te godine je i došlo do smjene generacije u Odredu. Ta prva generacija je otišla za svojim zivotnim pozivima uvjerena da je radom u izvidackoj organizaciji stekla mnogo od onoga što ce im u daljnjem zivotnom putu koristiti. Došli su grugi, mladi, i to ce se ponavljati još nekoliko puta do dana današnjeg.

A Odred je postojao, zivio i radio dalje. Iz dana u dan on je postajao veci i snazniji kolektiv. Redali su se uspjesi, bilo je i neznatnih padova. Na Sreskim kasnije na regionalnim republickim pa saveznim smotrama i takmicenjima – manifestacijama snage, spremnosti i gotovosti-vrlo cesto smo pobjedivali, opet dosta nismo.
Naši uspjesi, naše drage uspomene su : Konjuh, Bled,Tjentište, Borackojezero, Jajce, Nikšic, Zelengora, Capljina, Mackovac i tolika druga mjesta tadašnje nam Jugoslavije.

Neizbrisivi su utisci sa prvih logorovanja, nocnih pozarstava uz logorske vatre, uspomene na prve izlete, marševe, sjecanja na naše prve samostalne korake.

I tako, iz dana u dan, iz godine u godinu, pedeset godina. Jer, BITI JEDNOM IZVIDAC-OSTATI CIJELI ŽIVOT IZVIDAC.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]